Igor
Nekada davno u Japanu rodila se beba. U kući obično zavlada radost kada se rodi beba, no u ovoj kući nije bilo tako. Roditelji su bili vrlo siromašni; nisu imali novca da bebi kupe odjeću i hranu. “Bila bi sebična kada bi zadržala ovog dječaka”, rekla je majka. “Ne mogu mu pružiti pristojan život. Biće uvijek siromašan.” Majka je zbog ovoga bila vrlo tužna.
Jedne večeri otac je rekao kako je u Osaki našao obitelj koja bi htela usvojiti dječaka. Oni nisu imali djece, a imali su dovoljno novca za kupovinu hrane i odjeće za bebu, osim toga imali su i lijepu veliku kuću. Suze su se kotrljale niz majčino lice. Hrabro ih je obrisala, jer je bila svjesna kako će njena beba imati dobar dom. Dali su mu ime Ito San. Izrastao je u snažnog i zdravog dječaka. Uvijek je imao dovoljno riže i ostalog povrća za jelo. Nije morao nositi staru, potrošenu odjeću. Zimi je oblačio topli kaput. Kada je odrastao pošao je u školu. Sa deset godina, već je pomagao ocu u trgovačkom preduzeću. Jednoga dana, trebao je preuzeti posao i postati ugledan trgovac. Međutim, dogodilo se nešto što je sve izmijenilo. Ito San je kupio knjigu koja je govorila o Isusu. Nikad ranije nije čitao takvu knjigu, jer njegovi roditelji nisu odlazili u crkvu. Iako ga je veoma zainteresirala, nije je mogao razumjeti. Imao je mnoštvo pitanja.
Gospođa koja mu je prodala knjigu, predložila je da dođe na bogosluženja gdje će više saznati o Isusu. Ito je prihvatio poziv. Ono što je čuo jako mu se svidjelo. Ubrzo je odlučio Isusa prihvatiti za svog osobnog prijatelja. Po završetku propovijedi, on se krstio. Kod kuće je obavijestio roditelje da je postao kršćanin. Otac nije mogao vjerovati.
“Zar nemaš prema svojim roditeljima nikakvog poštovanja?” upitao ga je otac.
“Oče moj, prema tebi i majci gajim najveće poštovanje!” odgovorio je.
“Sjeti se šta smo sve učinili za tebe”, nastavio je otac. “Bili smo dobri prema tebi, a sada nam uzvraćaš nezahvalnošću.”
“Ja sam vam vrlo zahvalan!” odgovorio je mladić. “Poštovat ću vas u svakom pogledu, ali moj nebeski Otac ima u mom srcu prvo mjesto.”
Otac nije bio zadovoljan. Pozvao je Itovog rođenog oca. “To će našim obiteljima nanijeti veliku sramotu”, govorili su mu. “Ako se ne odrekneš kršćanstva, mi ćemo se ubiti, jer ne možemo podnijeti tu sramotu.
Ito San je ostao čvrst. Ponovio je kako Isusu mora dati prvo mjesto. Otac je bio vrlo nesretan. Nije mogao razumjeti sina. Nije mogao shvatiti kako njegov sin može ostaviti obiteljsku religiju i prihvatiti kršćanstvo. Dugo nije o tome pričao. Tjednima nije spominjao Itovu novu religiju, dok jednog dana otac nije naredio Itu da napusti kuću.
“Više ne možeš raditi kod mene; ne možeš ostati u ovoj kući!” izjavio je otac. “U našoj kući nema mesta za kršćane.”
Ito je osetio bol u srcu. Prvo su ga ostavili njegovi pravi roditelji. Evo sada ga i novi roditelji tjeraju od sebe. Kuda da pođe? Šta da radi? Kad bi napustio kršćanstvo, ostao bi u kući. U tom slučaju, imao bi svega u izobilju. Ako zadrži kršćanstvo, ostaće bez svega. Bez obzira na sve, Ito San je znao kako mora ostati kršćanin. Ostavit će sve kako bi slijedio Isusa.
Napustio je svoj dom i iznajmio malu sobu. Uskoro je našao posao. U Japanu je običaj da djeca posjećuju roditelje na Novu godinu. Ito je otišao od kuće nekoliko tjedana ranije, pa ih je sada želio posjetiti, iako nije znao da li će ga primiti sa dobrodošlicom. Posjetio je svoje roditelje. Za sve vreme boravka, otac na njega uopćte nije obraćao pažnju. Ponašao se kao da ga nema u kući. Ito San je bio vrlo žalostan. Mislio je: “Da nisam kršćanin, otac bi me sigurno volio.” Shvatio je kako ga sotona pokušava obeshrabriti. “Ne”, rekao je samom sebi. “Moram ostati vjeran Isusu, bez obzira na sve.”
Onda je doznao kako je njegovo ime izbrisano iz svih obiteljskih knjiga. Roditelji su ga se javno odrekli, tako da više nije bio njihov sin. Nije mogao više nositi ime Ito San; zato je izabrao novo ime. Nazvao se Jasu Juki. Unatoč svih neprilika bio je sretan što pripada Isusu. Srca ga je boljelo za roditeljima; želio je da i oni prihvate Isusa.
Od tada je prošlo već osam godina, a on je i dalje vjeran Bogu. Sa nestrpljenjem čeka Isusov dolazak i da ga povede ga na Nebo. U nebeskom domu nitko ga neće odbaciti niti istjerati. Njegovo ime se neće nikada izbrisati iz svetih nebeskih knjiga.
Foto: Pexels
