Igor
Ruth Robarson
Karsatoa je pogledao u kanu. Da li je imao sve što mu je potrebno za putovanje? Ne, nije uzeo lampu. Uskoro će pasti mrak i bilo bi sigurnije kada bi noću putovao s lampom.
Karsatoa se vratio u kolibu i pozvao svog prijatelja, “Toban, ponesi lampu kada kreneš. Kanu je spreman.”
Toban je uzeo lampu i Bibliju, izašao iz kolibe i spustio se pjeskovitom plažom do kanua koji ih je čekao. Nekoliko trenutaka kasnije dvije glave bile su pognute u molitvi, tražeći zaštitu na skorom putovanju.
Karsatoa i Toban krenuli su posjetiti jedno selo sa novim vjernicima nekoliko kilometara niz obalu Nove Britanije. Čuli su ozbiljne glasine kako su stanovnici obližnjeg sela jako ljuti zbog prisutnosti misionara, čak su se zakleli kako će ubiti ova dva čovjeka. Karsatoa i Toban planirali su putovati noću i proći pored tog sela dok još svi spavaju.
Kada je sunce zašlo, mrak je brzo pao. Karsatoa je upalio malu lampu i stavio je na pramac kanua, kako bi mogao vidjeti mnoge opasne koraljne grebene i druge opasnosti u vodi. Ljudi su veslali što su brže mogli sve dok nisu stigli do neprijateljski raspoloženog sela. Dok su tiho prolazili pokraj sela, skoro su svi ugasili svoje lampe.
Tada se začuo zvuk uzburkane vode i velika mračna sjena pojavila se na površini. Toban je prestao veslati i uplašeno je promatrao ogromnu ribu ražu koja je skoro nepomično ležala u mirnoj vodi. Nikada još nije iz blizine vidio tako ogromnu ražu.
Onda se kroz noćnu tišinu začuo drugi zvuk, snažno udaranje mnogo vesala.
Bilo je previše mračno kako bi bilo što vidjeli izvan nejasnog kruga svjetlosti koju je davala njihova mala lampa.
Možda su pogriješili? Ne, evo opet zvuka, ritmično veslanje. Ali odakle dolazi. Da li od obale ili sa oceana? Činilo se kako dolazi sa sve četiri strane. Bili su opkoljeni!
Izgleda da su ih seljani čekali. Kada budu jasno mogli vide obrise dvojice misionara u kanuu, bacit će svoja koplja. Karsatoa i Taban su odmah započeli snažno veslati. Možda će uspjeti pobjeći svojim progoniteljima.
Zatim se sve naglo odigralo. Pramac nekog kanua uletio je pravo u njihov krug svjetla, istovremeno se iza Karsatoavog kanua začulo brćkanje vode. Onda je došao nalet vjetra dok se ogromno mračno stvorenje dizalo iz vode i bacalo u zrak.
Dva čovjeka bacila su se na dno kanua. Smočila ih je voda koja je padala sa ogromnog tijela raže. Čuli su udarac i našli su se u mraku. Tijelo raže udarilo je u njihovu lampu i ugasilo je.
Šta da sada rade? Pipali su po mraku tražeći vesla. Prije nego što su ih mogli dohvatiti, osjetili su kako se njihov kanu diže iz vode i počinje se kretati. Najprije polako, a zatim sve brže i brže. Činilo se da lete iznad vode.
“Veslaš li?” prošaputao je Karsatoa.
“Ne,” odgovorio je Taban. “A ti?”
“Ni ja,” odgovorio je Karsatoa, previše uplašen da bi govorio.
Taban je pažljivo pogledao sa strane kanua. Jedva vidljiva, ispod kanua, bila je ogromna silueta raže. Ljudi nikada prije nisu doživjeli ovakvu vožnju. Slane kapljice vode prskale su im lica dok je kanu jurio preko površine vode. Kada su njihovi progonitelji ostali mnogo kilometara iza njih, velika riba polako je potonula u dubinu, ostavljajući kanu u mirnoj vodi.
Sjedeći u miru i tišini, misionari su pognuli glavu i zahvalili Bogu što je na tako čudesan način spasio njihov život. Isti Bog koji je pripremio veliku ribu da izbavi Jonu uradio je isto to i za njih.
Izvor: Ruth Robarson
