Igor
Iako je imala samo 12 godina Edmonia Lewis klesala je prekrasne skulpture. Ali je uvijek mislila da se stvari nikad ne događaju dovoljno brzo.
“Pričaj mi ponovo kako sam izgledala, Nana!” molila je Edmonia. Voljela je slušati priču svoje bake o danu kad je bila rođena, kako je njeno lice bilo crvenkasto kada je konačno došla na svijet. Baka je pogledala duboko u oči sovje unuke i položila svoju ruku na Edmonijinu gustu crnu kosu.
“Doći ću i do tog dijela. Strpljenja, Divlja vatro, strpljenja. Morat ćeš to naučiti prije ili kasnije, dijete moje.”
Edmonia je razumjela. Ali ona je uvijek željela da se stvari dogode što je brže moguće. A baka je tako dobro pričala tu priču. Djeda indijanac plemena Chippewa, nije bio tako slikovit s rijčeima kada je pričao tu priču. I nikad nije koristio riječ “Bog”. On je govorio o “duhovima” ili “vjetru” koji su dali dah Edmonii kad je bila rođena. Edmoniina majka joj je objasnila da većina Chippewa indijanaca uključujući i djedu, ne vjeruju u stvari koje ne mogu biti potpuno razjašnjene. Kad je baka završila s pričom, rekla je Edmonii: “Dosta za danas. Sada je vrijeme da se vratiš učenju, a čekaju te i druge obaveze.”
S uzdahom Edmonia je skrenula svoje misli nazad pisanju sastavka i matematici. Edmonia je rođena s talentom za kiparstvo i njen umjetnički talent sve je više rastao sa svakim isklesanim djelom. Usput, njena majka uvijek ju je hrabrila da se sjeti da je ta sposobnost izrađivanja skulptura bila dar od Boga, a nije došao sam od sebe. Na Edmoniin trinaesti rođendan majka je obećala da će ako bude dobro učila i obavljala svoj dio kućnih poslova, moći primati poduke od jedne kiparice. Kada je dan konačno došao, Edmonia je očekivala da će biti sposobna stvarati savršenee skulpture nakon samo jedne lekcije. Gospođa Boulder je bila naizgleda stroga, ozbiljna žena s ravnom, crnom kosom koja joj je valovito padala niz leđa. Izgledala je mnogo drugačije od ostalih ljudi koje je Edmonia poznavala u gradu Albany, u New Yorku. Edmonia je odlučila zavoljeti gđu Boulder bez obzira na sve.
“Ja sam Edmonia “Divlja vatra” Lewis” rekla je smiješeći se. “Već gotovo godinu dana želja mi je sreesti se s vama i učiti od vas.” Edmonia je željela zvučati što nestrpljivije. “Dakle možemo odmah početi ako želite.” Gospođa Boulder gledala je u šoku a onda se nasmijala. “No, da niti ti možda jedna mala štreberica? Zašto se najprije ne bi međusobno upoznale, a onda pustile da stvari teku dalje? Kako ti to zvuči?” Edmonia je bila zbunjena. Gospođa Boulder je bial kiparica i učiteljica. Zašto ona radije priča umjesto da iskleše nešto ili pokaže Edmonii neku tehniku kojom će usavršiti svoja djela? Nije li zato ona i došla u Edmoniinu kuću? Upravo tada djeda je progovorio: “Tajanstveni vjetar prohujao je kroz ovu kuću u trenutku kad je ušla učiteljica.” Oči starca bile su zatvorene a on je mahao svojim rukama naprijed-nazad po zraku prikazujući vjetar. “Nešto vrlo važno će se dogoditi Divljoj vatri. Trebat će joj duhovi da je vode u njenom radu.” Otvorio je oči i primijetio da su tog trenutka svi gledali u njega. “To je sve što imam za reći” završio je on. Edmonia je opazila neugodnu tišinu i pokušala promijeniti temu. “Gospođo Boulder zašto ne bi otišli prošetati do potoka? Tamo je jedna greda gdje ponekad volim sjediti dok radim. Možemo razgovarati i možda rezuckati neko drvo.” Edmonia je krenula prema vratima ne sačekavši na odgovor gospođu Boulder. Vani, gospođa Boulder je rekla: “Vrlo interesantan čovjek, tvoj djeda. Je li on Chippewa ili Iroquois? Po njegovoj odjeći čini se da je Chippewa. Pretpostavljam tko ti je dao ime Divlja vatra, zar ne?” Gospođa Boulder je postavila tako puno pitanja da Edmonia nije znala na koje prvo da odgovori. “Da” napokon je kazala Edmonia, uobličivši to kao odgovor na sve.
Dva mjeseca poduke su prošla, ali Edmonia nije osjećala da je stvorila nešto važno ili vrijedno divljenja. Jednoga dana gospođa Boulder je rekla: “Edmonia, uskoro će se održati Trodržavni Sajam Umjetnosti i Eksponata i smatram da si ti i više nego kvalificirana da nastupiš. Ti si gotovo genijalna sa živim predmetima, ali morat ćeš početi odmah tako da možeš imati dovoljno vremena usavršiti svoju kreaciju i uči u natjecanje. Imaš vremena dva tjedna. Edmonia? Edmonia! Nadam se da slušaš.”
Ali Edmonia je već duboko razmišljala o tome što će isklesati. Koju vrstu materijala da koristi? Ili da umjesto toga slika? Ne, definitivno klesanje. Voljela je osjećati kamen, drvo ili gips pod svojim rukama, oblikujući nešto predivno. Ako bude radila brzo, možda može nastupiti s više skulptura. “Edmonia” gospođa Boulder je sada držala Edmoniu za njena ramena. Željela je biti sigurna da ju Edmonia gleda ravno u oči dok joj ona govori. “Nadam se da me slušaš. Ovo je vrlo važno. Samo jedno djelo. Moraš uzeti dovoljno vremena za to jedno djelo ako želiš biti odabrana za završno natjecanje.” Edmonia razočarana mišlju da nastupi samo s jednom skulpturom, potvrdno je kimnula glavom. Za dva dana Edmonia je završila minijaturnu skulpturu srne koju je promatrala kako pije s izvora. Ali kad je vidjela zečića na verandi pred kućom, odlučila je napraviti takvu skulpturu, završivši je za jedan dan. Dva dana kasnije ona je zaavršila skulpturu koja je predočavala sliku izvora, grede, a onda je odlučila dodati detalj drvenog vodopada pored toga. Ali iz nekog razloga nije bila zadovoljna. Ona je podigla drveni trupac u kojem je bilo još nezavršeno djelo, tako da ga je njen djed mogao vidjeti. “Djede” rekla je, “pokušavam ovo završiti tako da to mogu proučiti prije natjecanja.” “Divlja vatro”, kazao je on “čak i ja znaam da je Bog stvorio oavaj svijet za sedam dana. Moglo je to biti i brže, ali nije. Šest dana je stvarao, a jedan dan se odmarao. Divlja vatro, ono što je tebi najviše potrebno je STRPLJENJE”. Djed (Paw-Paw) je pokrio svoja ramena plaštem koji je sam napravio i izravnao svoju rukom bojanu košulju. Možda je djed u pravu mislila je Edmonia. Slijedećeg tjedna ona se molila za strpljenje dok je nastavljala raditi na svojoj skulpturi. Ali nije radila vani na gredi kod izvora. Umjesto toga, sjedila je ispred svog djeda rezbarivši veliki komad hrastovine. Kada je završila, Edmoniina majka i baka gledale su s divljenjem. Ali u djedovim očima pojavile su se suze. Prelazeći rukama preko drvene skulpture, Edmoniina majka je rekla: “Oče, izgleda baš kao ti! Tvoja košulja, tvoja kosa, pera, oči, brrada, nos, ramena – sve!” “Moram priznati da si se potrudila, Divlja vatro”, rekla je baka smješkajući se dok je dodirivala Edmoniine obraze.
“Jesam” uzvratila je Edmonia. Nije bila više toliko zainteresirana za netjecanje – bila je samo zahvalna za pouku o strpljenju. “Moram još samo jednu stvar reći o tome” privukao je djed iznenada pažnju svih. “To je dar od Boga, Divlja vatro. Dar od Boga.”
Edmonia Lewis, čuvena kiparica rođena od majke iz plemena Chippewa i oca afrikanca 1845. godine.
Edmonia Lewis odrasla je u Albany, New Yorku, s majčinom obitelji. Postala je svejtski slavna kiparica sa svojim najznačajnijim djelima uključujući biste Abraham Lincolna, Johna Brown i vel. Roberta Goulda Shawa, vođe svih crnaca pješadijskog puka građanskog rata.
Izvor: QUENMIKO D. CRUMBLY
