Igor
Hazel Jackson vjeruje u anđele. Ona i njezin suprug vraćali su se iz doline smrti s dopusta. Baš su se nalazili na vrhu planine, kada je njezin suprug otkrio da su kočnice otkazale. Izgledalo je da su im srca prestala kucati. Vozili su jaki auto koji je vukao karavan prikolicu i već su postigli brzinu za silazak s planine. S jedne strane se nalazila strmina s velikim kamenjem na cjelom putu do podnožja. S druge strane je bilo ravno. Nije bilo kočnica. Brzina se povećavala. S druge strane ih je očekivala smrt. Sve što su mogli bilo je moliti se.
Brže i brže su išli niz planinu brinući se; izgledalo je prema sigurnoj smrti. Ali iznenada bez vidljiva razloga kola su se zanjela i stala. Njezin suprug je izletio iz auta i blokirao kotače velikim kamenjem. I tamo na planini oni su zahvalili Bogu koji je sačuvao njihove živote na čudesan način kako je on to učinio. Ali problem je još uvijek bio prisutan — kako se spustiti niz planinu bez kočnica. I upravo tada, auto koji pruža servisne usluge, dovukao se uz planinu – koji je krenuo iz benzinske crpke koja se nalazi nekoliko milja u dolini. Vozač je rekao da je netko telefonirao i pozvao ga da dođe u planinu jer ima nevolje s autom. Oni su mu rekli da stvarno imaju nevolju s autom, ali da oni nisu telefonirali jer tu nigdje nema telefona. Oni su čekali dok je vozač provjeravao cjelu planinu, pokušavajući otkriti tko je uputio poziv za pomoć. Kada je vidio da u cjeloj planini nikoga nema, vratio se Jacksonovima.(*1)
Tko je telefonirao? Tko je zaustavio auto na njegovom ludom silasku? Da li moramo vidjeti anđela da bismo znali da je On tu pored nas?
“Jer Jahve je zaklon tvoj, Višnjega odabra sebi za okrilje. Neće te snaći nesreća, nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu. Jer anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim.” Ps 91,9-12. (KS)
1. Hazel A. Jackson in Review and Herald, March 25, 1976.
Foto: Pexels
