Igor
“Nemamo više hrane,” rekla je direktorova supruga ljudima u misiji jednog toplog, suhog poslijepodneva. “Moramo se sjetiti Božjih obećanja i zatražiti od Njega da nam da kruh naš svagdašnji.” Mala grupa je kleknula na koljena i svi su se iskreno molili Bogu, tražeći pomoć koja im je bila tako neophodna.
Misija se nalazila u centralnoj Angoli u Africi. Pedeset i dvoje ljudi živjelo je u ovoj misiji. Njihov direktor je tog dana posjećivao škole dok je njegova supruga vodila brigu o misiji za vrijeme njegove odsutnosti. Suša je opustošila zemlju, ljetina je uvenula, jame s vodom su se osušile i nije bilo bijelog kukuruznog griza koji je osnova afričke ishrane.
Ubrzo nakon molitve, direktorova supruga iznenađeno je pogledala svoju osmogodišnju kći koja je upravo ušla u kuću. Djevojčica je grickala šaku punu malih, bijelih zalogaja.
“Šta to jedeš?” pitala je majka.
“Mama, zemlja je prekrivena ovim. Došla su mi dva čovjeka, po izgledu europljani i rekli, “Bog je uslišio vaše molitve i poslao vam hranu, baš kao u Mojsijevo vreme. To je mana. Uzmi i jedi.” Tako ja jedem i jako je ukusno!”
Majka je jedva mogla vjerovati njenim riječima. Pozivajući druge žene, požurila je brzo van. Male, nepravilno oblikovane loptice ležale su na travi. Izgladnjeli ljudi skupili su pune posude, radosno uživajući u čudesnoj hrani.
“Mama, ima ukus meda, zar ne?”
Direktorova supruga se nasmiješila. Po prvi put nakon dosta vremena, glad je bila utoljena. Ali još važnije od toga, Bog je učinio čudo za njihovu malu misiju u afričkoj šumi.
Direktorova supruga odmah je poslala poruku svom mužu. “Požuri kući, Carlose!” rekla je. “Dogodilo se čudo!”
On je požurio unatrag u misiju. Bio je iznenađen kada je vidio hranu koja je odgovarala biblijskom opisu mane. Jedina razlika bila je u tome što se ova mana nije kvarila na kraju dana.
Hrana sa neba padala je samo tri dana, i samo na 40 hektara očišćene zemlje koja je pripadala misiji. Obitelji su je sakupljale u velike posude i imale su dovoljno za dugo vremena, sasvim dovoljno dok suša nije prošla.
“Bojim se kako mi ljudi u Južno afričkoj diviziji možda neće vjerovati!” rekao je direktor misije svojoj supruzi nakon nekoliko dana. “Zašto im ne pošalješ malo mane?” predložila je supruga.
Tako je posuda sa manom bila poslana zajedno sa izvještajem. Vijesti o “hrani s neba” brzo su se proširile. Priča se godinama pričala i prepričavala, dajući dokaza da je Bog i danas sa svojim narodom kao što je bio u biblijsko vrijeme.
Izvor: Buzz Farchild
