Igor
Isaac Neabaugo imao je razlog da zapamti. Svojim riječima priča što se dogodilo kada je pokušao upoznati ljude s Isusom u svom selu u planinama Nove Gvineje. “Jednoga dana napustio sam mjesto gdje sam stanovao i pošao u drugo mjesto posjetiti ljude. Kada sam bio u posjeti, počela je padati kiša, nastala je poplava i nisam imao načina da prijeđem poplavljenu rijeku. Kleknuo sam upravo na obali rijeke i tražio sam od Gospodina da mi otvori put. Kada sam otvorio oči kraj mene je stajao čovjek i upitao me: “Kuda želiš ići?” Čovjek je još rekao: “Ako želiš prijeći na drugu obalu samo me slijedi”. Ja sam ga slijedio i čovjek me je preveo na drugu stranu. Mi smo stajali skupa i ja sam okrenuo glavu na trenutak i kada sam se okrenuo čovjeka nije bilo. Eto, to je Bog učinio meni”.(*1)
To je kazao pisac čijim se riječima može vjerovati. Biblija nam pokazuje Boga na uzvišenom i svetom mjestu, ne u stanju neaktivnosti, ne u tišini i osami, već okruženog 10000 puta 10000 i 1000-će tisuća svetih bića, svi čekajući da izvrše njegovu volju. Preko ovih vjesnika On aktivno komunicira sa svakim djelom njegove vladavine. Svojim Svetim Duhom On je svuda prisutan. Kroz rad Svetog Duha i njegovih anđela, On služi svojoj djeci – ljudima. “Iznad nemirne Zemlje, On sjedi na prijestolu. Sve stvari su otvorene Njegovom božanskom pogledu i iz svoje velike mirne vječnosti On naređuje ono što Njegova providnost vidi najbolje”.7
Anđeli. Određeni nama na planeti Zemlji. Ponekad ih vidimo, ponekad ih nevidimo, ali mi nikada nismo izvan njihovih domašaja i njihove neumorne brige!
1* Izvor: Isaac Neabaugo in Insight, February 5, 1974.
Foto: Pexels
