u

Vozač iz poplave

Poavio se i nestao niotkuda

Majka i kćerka te dva psa bernardinca putovali su kroz Arkansas, kada su preko radio vijesti saznale upozorenje: “zbog širenja poplave u južnom Tennessee i Missouri, most u Crithersville, Missouri je porušen. Savjetujemo vam da umjesto tim pravcem idete drugim pravcem do prijezala Brown’s Ferry”. Ali gdje se nalazi Brown’s Ferry?

Čovjek na benzinskoj crpki im je rekao u kojem smjeru da idu i one su nastavile voziti se po mraku. Da li je smjer bio točan? Idu li one pravim putem? Ponovo ispočetka su imale razlog da se to pitaju. U vjetru, kiši i blatu izgledalo je da se voze u izolaciju (u osamljeno nikuda). Debbie je plakala. Što ako su se izgubile? Čak su i bernardinci su izgledali kao da razumiju kako nešto nije u redu.

“Deb”, rekla je majka “ja nisam baš religiozna, ali možda bi se trebale moliti. Na koncu, bit ćemo spremne ako se nešto dogodi”. “Dobro”, rekla je Debbie. “Moli se”. “Ne mogu, ja vozim; zar hoćeš da siđemo s ceste?” Auto je usporio dok se Debbie molila i nekako su se osjećale bolje. I došla je utjeha. Volkswagen je izgledao kao da pliva sat i pol. Konačno su stigle do mjesta gdje je cesta pred njima bila poplavljena. Majka je izašla vidjeti koliko je bila duboka voda. Mogla je vidjeti jaku maticu pred sobom. Išla je oko 40 stopa, okrenula se i skoro se našla pred farovima auta koji se pojavio niotkuda.

Auto se zaustavio, izgledalo je da je čovjek u njemu. “Pokušavamo doći do Brown’s Ferry”, rekla mu je. “Pa”, odgovorio je čovjek s malom stankom, “mogu vas prevesti kroz poplavljeno područje, a trajekt se nalazi upravo gore na cesti”. On je dodao: “Bit ćete sigurni i sada me sljedite”. I naravno da je bila. Polagano i oprezno sljedila je auto sive boje i po vodi se vukla pored čovjeka. “Mnogo vam hvala”, rekla je zahvalno. “Sve je u redu, samo nastavite voziti 2,3 milje i doći ćete do trajekta.” Zahvalivši mu ponovo ona se polako vukla. Ali, gledajući u retrovizor nije mogla vidjeti ni farove, ni auto, ni kuće, ništa. “Pogledaj unazad, nikog nema tamo!” skoro je viknula Debbie. Debbie je gledala u tamu: “Imaš pravo!” (*1)

“Oni su vodiči putnicima zatečenim mrakom”. Sjećate se?

1* Izvor: Deborah S. Spicer in Insigth, January 20, 1976.
Foto: Pexels

Što ti misliš, sviđa li ti se?

Anđeli kao vodiči – da, često

Nesvakidašnji prelazak preko obale