Igor
Zlatko se osjećao tako jadno. Upravo je primio tromjesečni izvještaj o uspjehu u školi, a tamo je stajala jedinica iz matematike.
Mrska mu je bila sama pomisao da to i tata treba saznati, ali žalosna istina nije se mogla kriti, jer tata će ipak na kraju u sve biti upućen.
“Ne vrijedi i gotovo”, rekao je dok je tati pokazivao izvje- štaj. “Matematiku ja jednostavno nisam u stanju savladati. Rezultati su mi uvijek pogrešni. Više neću ni pokušavati.”
“No, sine, smiri se. Tako se ne govori. Samo ako ustraješ, pronaći ćeš put kako da savladaš i matematiku i problem koji ti ona stvara.”
“Nikad, tata”, rekao je Zlatko. “Matematika mi jednostavno ne ide. U tome je cijeli problem.”
“Podsjećaš me, sine, na jednog čovjeka koji je imao dva psa ptičara”, nastavio je tata.
“Na koga to?”, pitao je Zlatko.
“Na jednog mog prijatelja”, rekao je tata.
“A kakve veze imaju s tim njegovi psi?”
“Objasnit ću ti ako želiš sjesti kraj mene i pažljivo me slušati par minuta.”
Zlatko je sjeo.
Usporedba
“Taj je čovjek”, počeo je tata, “kupio jednog dana dva psa. Bili su to ptičari, skupa vrsta pasa kojom se služe lovci. ‘Kako divni psi!’, rekla je žena kad ih je doveo kući. Zaista su bili krasni. Imali su snažna tijela i lijepe pronicljive oči. Za čas su se počeli hrvati i skakati po vrtu.
Usred te trke moj prijatelj začu dug i dubok lavež. Pogledao je napolje i vidio susjednog buldoga kako dolazi pozdraviti nove prijatelje. Odjednom su i ptičari počeli lajati.
Žena mog prijatelja se uplašila. ‘Bit će borbe’, rekla je mužu. ‘Zar ne bi bilo bolje da pse zatvoriš u podrum?’ ‘Ako ova dva ptičara nisu u stanju savladati jednog buldoga, onda ni ne vrijede puno’, odgovorio je moj prijatelj.
I tako je, moj Zlatko, bitka počela. Bilo je tu strašnog ležanja i ujedanja, a borba je trajala oko dvadeset minuta. A onda se buldog pokunjen povukao.
‘Dobio si što si tražio’, rekao je moj prijatelj. ‘Mislim da će sad sve biti u redu’. Ali sutradan buldog je opet došao. Opet se vodila žestoka borba i on je još jednom bio izujedan i posramljen.
Slijedećeg jutra, skoro u isto vrijeme, buldog se vratio i sve je počelo ispočetka.
A onda je moj prijatelj otputovao. Bio je na putu dva tjedna. Kad se vratio kući, otišao je pravo u vrt da vidi svoje ptičare, ali ih nije mogao naći. Vratio se u kuću i zapitao ženu: ‘Gdje su moji psi?’
‘U podrumu’, odgovorila je žena.
‘U podrumu’, iznenadio se čovjek, ‘a što će oni u podrumu?’
‘Onaj buldog’, objašnjavala je žena, ’’vraćao se još pet dana uzastopno. On se jednostavno ponašao kao da ne shvaća da je jučer bio pobijeđen. Poslije pet dana ptičari su se povukli u podrum i više ni ja ni bilo tko drugi nismo ih mogli nagovoriti da izađu.’
Zlatko se glasno nasmijao.
“Kakav pas!”, rekao je.
“Da”, nastavio je tata, »kažem ti, kad bi psi učili matematiku, taj buldog bio bi najbolji matematičar u razredu.”
Zlatko je shvatio poruku.
