Igor
Mala rijeka Miami obično je bila odlično mjesto za vožnju kanuom, ali zadnjih nekoliko tjedana padalo je toliko kiše da je obitelji Frisby javljeno kako rijeka nije sigurna. Konačno je došla subota poslije podne kada im je vlasnik mjesta za najam čamaca dopustio voziti se kanuom.
Otac, majka, Lisa i Jerry su tek nedavno upoznali Isusa. Kada je Lisa privezivala sigurnosni pojas, rekla je, “Tata, zar ne bi trebali tražiti Božju zaštitu prije nego što krenemo?”
Obitelj je pognula glavu i molila se dok su stajati pored široke blistave vode. Pošto su do tada samo jednom bili u kanuu, trebalo im je dosta vremena usmjeriti čamac u željenom pravcu. Majka je sjedila naprijed, tata na kraju, a Lisa i Jerry tiho su bili u sredini.
Putujući niz rijeku, primijetili su kako ima mnogo brzaca preko oštrog kamenja.
“Idemo dosta brzo, zar ne, tata?” pitao je Jerry.
“Da, struja je prilično jaka. Mislim kako je nivo vode viši nego obično.”
“Zar na onoj obali nije bio neki znak o opasnosti?” pitala je majka. “Izgleda da ga je visoka voda odnijela.”
“Ne sviđaju mi se ovi brzaci,” dodala je Lisa. “Bojim se!”
“Bog nas čuva; uživaj u lijepoj prirodi,” hrabrio je otac.
Baš tada je rijeka postala mirna i široka. Kanu se i dalje baš i nije najbolje držao, ali bilo je lakše u mirnoj vodi upravljati njime. Iznenada, ispred sebe su ugledali srušeno drvo usred duboke vode, a njegove grane bile su usmjerene u pravcu vodene struje. “Pripazimo dok ga obilazimo,” rekla je majka. “Vidim još brzaca iza njega.”
“To je stvarno veliko drvo,” primijetio je otac dok su se približavali.
Baš tada vodena struja zgrabila je čamac i usmjerila ih ravno prema granama koje su virile iz vode.
Shvaćajući opasnost, Liza je zgrabila strane čamca i tiho se molila za zaštitu. Buć! Za tren oka kanu se prevrnuo, bacajući majku na jednu, a oca i dvoje djece na drugu stranu.
Očeve misli bile su sa djecom, koja su nestala u mračnoj vodi. Što ako su ispod čamca? Kako da ga okrene? Ali čamac se iznenada nekako okrenuo, iako je dopola bio pun vode. Otac je pogledao unutra, ali nije video djecu.
Držeći se za kanu i pitajući što da radi, Lisina plavokosa glava pojavila se baš ispred njega. Sa dva prsta uspeo je zgrabiti njen sigurnosni pojas. Snažna struja nije dopuštala da je bolje uhvati.
Lisa se slabašno nasmiješila, “Dobro mi je, tata.”
Kada bi otac pustio čamac, možda bi mogao bolje uhvatiti Lisu, ali njegova ruka nikako nije mogla pustiti kanu. Kako je to čudno, pomislio je. Nastavio je držati čamac i Lisu dok ih je struja nosila prema drvetu.
Ponovo je pogledao u čamac i sada je tu, do pola u vodi, sjedio Jerry!
“Jerry, siguran si! Kako si ušao u kanu?” otac je osjetio veliko olakšanje.
“Ne znam, tata. Mislim da me je moj anđeo stavio unutra.”
Grane drveta bile su upravo ispred njih i Lisa je zgrabila jednu veliku. Nakon što se uhvatila čvrsto za granu, otac je pustio njenu ruku kako bi jače držao kanu. Pitao se kako to da su još uvijek pored drveta kada je struja tako jaka. Također, shvatio je kako bi Jerry bio odvučen u brzace da je pustio kanu. Njih troje su se izvukli iz vode i popeli na stablo drveta.
Ali gdje je majka? Kada je bila izbačena iz kanua, majka je osjetila kako je struja vuče ispod drveta. U tom trenutku je shvatila da će umrijeti. “Gospode, predajem svoj život u Tvoje ruke,” molila se još jednom.
Slijedeće što je znala, sjedila je na palom drvetu! Kako je samo tu stigla? Lijeva noga je toliko boljela da je jedva mogla pomaknuti je. Znala je kako nije mogla sama popeti se na drvo. Bila je uvjerena kako joj je anđeo spasio život. Drhtava i zahvalna žena pogledala je oko sebe tražeći svoju obitelj i ugledala ih na drugoj strani drveta.
Poslije nekoliko minuta došla su dva čovjeka u kanuu. Pomogli su ocu isprazniti vodu iz svog kanua i zatim otišli po spasioce.
Sjedeći tako na drvetu usred rijeke i čekajući na pomoć, svako od njih uputio je zahvalnu molitvu Bogu. Otac je shvatio kako je izgubio svoj novčanik, pa je u molitvi dodao, “Gospode, ako je Tvoja volja, neka neko pronađe novčanik ̶ neko kome je novac potreban.”
Nekoliko dana kasnije, svi su se odmorili a majčina slomljena noga bila je u gipsu. Zazvonio je telefon.
“Pronašao sam vaš novčanik na obali rijeke,” rekao je muški glas.
“Hvala vam. Sigurno baš sada imate veliku potrebu za novcem,” rekao je otac.
“Kako znate?” iznenađeno je upitao čovjek. “Molio sam se zbog toga proteklih nekoliko dana.”
Otac je objasnio i dodao, “Uzmite pola novca kao nagradu. Drugu polovinu želim dati kao dar zahvalnosti u crkvi!”
Izvor: Don Horner
